hrvatski » španjolski | 68 [šezdeset i osam] | veliko – malo

68 [sesenta y ocho] grande – pequeño

veliko i malo	grande y pequeño
Slon je velik.	El elefante es grande.
Miš je malen.	El ratón es pequeño.
tamno i svijetlo	oscuro y claro
Noć je tamna.	La noche es oscura.
Dan je svijetao.	El día es claro.
staro i mlado	viejo y joven
Naš djed je jako star.	Nuestro abuelo es muy viejo / mayor.
Prije 70 godina je još bio mlad.	Hace 70 años aún era joven.
lijepo i ružno	bonito y feo
Leptir je lijep.	La mariposa es bonita.
Pauk je ružan.	La araña es fea.
debelo i mršavo	gordo y delgado
Žena od sto kilograma je debela.	Una mujer de 100 Kg. es gorda.
Muškarac od pedeset kilograma je mršav.	Un hombre de 50 Kg. es delgado.
skupo i jeftino	caro y barato
Auto je skupo.	El coche es caro.
Novine su jeftine.	El periódico es barato.

Dva jezika = dva centra za govor!

Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Budući da različite jezike pohranjuje u različitim područjima. Ne pohranjuju se svi jezici koje učimo na istom mjestu. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne pohranjuju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka se došlo u mnogim istraživanjima. Neuroznanstvenici ispitivali su različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičnih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumjeti riječi. Međutim, ponekad dvojezične žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezične poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji točno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.