hrvatski » finski | 1 [jedan] | Osobe

1 [yksi] Henkilöitä

ja	minä
ja i ti	minä ja sinä
nas dvoje	me molemmat
on	hän
on i ona	hän ja hän
njih dvoje	he molemmat
muškarac	mies
žena	nainen
dijete	lapsi
jedna obitelj	perhe
moja obitelj	minun perheeni
Moja obitelj je ovdje.	Minun perheeni on täällä.
Ja sam ovdje.	Minä olen täällä.
Ti si ovdje.	Sinä olet täällä.
On je ovdje i ona je ovdje.	Hän on täällä ja hän on täällä.
Mi smo ovdje.	Me olemme täällä.
Vi ste ovdje.	Te olette täällä.
Oni su svi ovdje.	He ovat kaikki täällä.

Abeceda

Pomoću jezika možemo komunicirati. Jedni drugima govorimo što mislimo ili osjećamo. Pisanje također ima istu funkciju. Većina jezika ima pismo. Pismo se sastoji od znakova. Ti znakovi mogu biti različiti. Mnoga pisma sastoje se od slova. Ta se pisma nazivaju abecedom. Abeceda je uređeni skup grafičkih znakova. Ti znakovi su povezani posebnim pravilima prema kojima oblikuju riječi. Svaki znak ima svoj nepromjenjiv izgovor. Riječ “abeceda” potječe iz grčkog jezika. U grčkom jeziku prva dva slova nazivaju se “alpha” i “beta”. Kroz povijest je postojalo mnogo različitih abeceda. Ljudi već više od 3.000 godina koriste slovne znakove. Nekoć su slovni znakovi bili magični simboli. Samo nekolicina je razumjela njihovo značenje. Kasnije su znakovi izgubili svoj simbolički značaj. Slova danas više nemaju nikakvo značenje. Značenje poprimaju tek u kombinaciji s drugim slovima. Slovni znakovi, kao na primjer u kineskom jeziku, funkcioniraju drugačije. Nalikuju slikama te često pokazuju ono što i znače. Prilikom pisanja šifriramo svoje misli. Znakove koristimo za učvršćivanje svog znanja. Naš mozak je naučio dešifrirati abecedu. Znakovi postaju riječi, riječi postaju ideje. Na taj način tekst može preživjeti tisućama godina. I još ga se uvijek može razumjeti..