hrvatski » slovenski | 68 [šezdeset i osam] | veliko – malo

68 [oseminšestdeset] velik – majhen

veliko i malo	velik in majhen
Slon je velik.	Slon je velik.
Miš je malen.	Miš je majhna.
tamno i svijetlo	temen in svetel
Noć je tamna.	Noč je temna.
Dan je svijetao.	Dan je svetel.
staro i mlado	star in mlad
Naš djed je jako star.	Naš dedek je zelo star.
Prije 70 godina je još bio mlad.	Pred sedemdesetimi leti je bil še mlad.
lijepo i ružno	lep in grd
Leptir je lijep.	Metulj je lep.
Pauk je ružan.	Pajek je grd.
debelo i mršavo	debel in suh
Žena od sto kilograma je debela.	Ženska s sto kilami je debela.
Muškarac od pedeset kilograma je mršav.	Moški s 50 (petdesetimi) kilami je suh.
skupo i jeftino	drag in poceni
Auto je skupo.	Avto je drag.
Novine su jeftine.	Časopis je poceni.

Dva jezika = dva centra za govor!

Našem mozgu je svejedno kada učimo neki jezik. Budući da različite jezike pohranjuje u različitim područjima. Ne pohranjuju se svi jezici koje učimo na istom mjestu. Jezici koje učimo kao odrasli imaju vlastiti spremnik. To znači da mozak obrađuje nova pravila na jednom drugom mjestu. Ne pohranjuju se zajedno s materinjim jezikom. Ljudima koji odrastaju dvojezično potrebno je samo jedno područje. Do tog zaključka se došlo u mnogim istraživanjima. Neuroznanstvenici ispitivali su različite ispitanike. Ti ispitanici su tečno govorili dva jezika. Međutim, jedan dio ispitanika je odrastao s dva jezika. Drugi dio je kasnije naučio drugi jezik. Istraživači su mjerili moždanu aktivnost tokom jezičnih testova. Tako su vidjeli koja područja mozga rade kod testova. I uvidjeli su da “kasniji” učenici imaju dva jezična centra! Istraživači su već duže vrijeme pretpostavljali da je to tako. Ljudi s ozljedama mozga pokazuju različite simptome. Na taj način ozljeda mozga vodi do poteškoća u govoru. Oboljeli tako ne mogu izgovoriti ili razumjeti riječi. Međutim, ponekad dvojezične žrtve nesreće pokazuju neobične simptome. Njihove jezične poteškoće ne moraju uvijek pogoditi oba jezika. Ako je ozlijeđeno samo jedno područje mozga, drugo može još uvijek funkcionirati. Tada pacijenti govore jedan jezik bolje od drugog. Dva jezika se opet nauče različitim tempom. To dokazuje da se oba jezika ne pohranjuju na isto mjesto. Budući da se ne nauče istovremeno, formiraju se dva centra. Još nije poznato na koji točno način naš mozak upravlja s više jezika. Međutim, nova saznanja bi mogla dovesti do novih strategija učenja.