bosanski » slovački | 71 [sedamdeset i jedan] | nešto htjeti

71 [sedemdesiatjeden] niečo chcieť

Šta hoćete vi?	Čo chcete?
Hoćete li vi igrati fudbal?	Chcete hrať futbal?
Hoćete li vi posjetiti prijatelje?	Chcete navštíviť priateľov?
htjeti	chcieť
Ja ne želim stići kasno.	Nechcem prísť neskoro.
Ja neću da idem tamo.	Nechcem tam ísť.
Ja hoću da idem kući.	Chcem ísť domov.
Ja hoću da ostanem kod kuće.	Chcem zostať doma.
Ja hoću da budem sam / sama.	Chcem byť sám.
Hoćeš li ostati ovdje?	Chceš tu zostať?
Hoćeš li jesti ovdje?	Chceš tu jesť?
Hoćeš li ovdje spavati?	Chceš tu spať?
Hoćete li sutra otputovati?	Chcete zajtra odcestovať?
Hoćete li ostati do sutra?	Chcete zostať do zajtra?
Hoćete li račun platiti sutra?	Chcete zaplatiť účet až zajtra?
Hoćete li u disko?	Chcete ísť na diskotéku?
Hoćete li u kino?	Chcete ísť do kina?
Hoćete li u kafić?	Chcete ísť do kaviarne?

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi zavisi od više faktora. Najvažnije je ipak da riječi redovnoo ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njenom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili takođe možemo ponovo zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovno aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj ko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Jer svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebalo bi takođe da nekad čita sportske novine!