bosanski » hrvatski | 71 [sedamdeset i jedan] | nešto htjeti

71 [sedamdeset i jedan] nešto htjeti

Šta hoćete vi?	Što želite?
Hoćete li vi igrati fudbal?	Hoćete li igrati nogomet?
Hoćete li vi posjetiti prijatelje?	Hoćete li posjetiti prijatelje?
htjeti	htjeti
Ja ne želim stići kasno.	Ne želim zakasniti.
Ja neću da idem tamo.	Ne želim ići tamo.
Ja hoću da idem kući.	Hoću ići kući.
Ja hoću da ostanem kod kuće.	Hoću ostati kod kuće.
Ja hoću da budem sam / sama.	Hoću biti sam / sama.
Hoćeš li ostati ovdje?	Hoćeš li ovdje ostati?
Hoćeš li jesti ovdje?	Hoćeš li ovdje jesti?
Hoćeš li ovdje spavati?	Hoćeš li ovdje spavati?
Hoćete li sutra otputovati?	Hoćete li sutra otputovati?
Hoćete li ostati do sutra?	Hoćete li ostati do sutra?
Hoćete li račun platiti sutra?	Hoćete li račun platiti tek sutra?
Hoćete li u disko?	Hoćete li u disko?
Hoćete li u kino?	Hoćete li u kino?
Hoćete li u kafić?	Hoćete li u kafić?

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi zavisi od više faktora. Najvažnije je ipak da riječi redovnoo ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njenom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili takođe možemo ponovo zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovno aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj ko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Jer svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebalo bi takođe da nekad čita sportske novine!