bosanski » kazaški | 1 [jedan] | Lica

1 [бір] Адамдар

1 [bir] Adamdar

ja	мен; men
ja i ti	мен және сен; men jäne sen
nas dvoje	біз екеуіміз; biz ekewimiz
on	ол; ol
on i ona	олар; olar
njih dvoje	екеуі де; ekewi de
muškarac	еркек; erkek
žena	әйел; äyel
dijete	бала; bala
jedna porodica	отбасы; otbası
moja porodica	менің отбасым; meniñ otbasım
Мoja porodica je ovdje.	Менің отбасым осында.; Meniñ otbasım osında.
Ja sam ovdje.	Мен осындамын.; Men osındamın.
Ti si ovdje.	Сен осындасың.; Sen osındasıñ.
On je ovdje i ona je ovdje.	Олар осында.; Olar osında.
Mi smo ovdje.	Біз осындамыз.; Biz osındamız.
Vi ste ovdje.	Сендер осындасыңдар.; Sender osındasıñdar.
Oni su svi ovdje.	Олар бәрі осында.; Olar bäri osında.

Abeceda

Pomoću jezika možemo komunicirati. Jedni drugima govorimo što mislimo ili osjećamo. Pisanje također ima istu funkciju. Većina jezika ima pismo. Pismo se sastoji od znakova. Ti znakovi mogu biti različiti. Mnoga pisma sastoje se od slova. Ta se pisma nazivaju abecedom. Abeceda je uređeni skup grafičkih znakova. Ti znakovi su povezani posebnim pravilima prema kojima oblikuju riječi. Svaki znak ima svoj nepromjenjiv izgovor. Riječ “abeceda” potječe iz grčkog jezika. U grčkom jeziku prva dva slova nazivaju se “alpha” i “beta”. Kroz istoriju je postojalo mnogo različitih abeceda. Ljudi već više od 3.000 godina koriste slovne znakove. Nekoć su slovni znakovi bili magični simboli. Samo nekolicina je razumjela njihovo značenje. Kasnije su znakovi izgubili svoj simbolički značaj. Slova danas više nemaju nikakvo značenje. Značenje poprimaju tek u kombinaciji s drugim slovima. Slovni znakovi, kao na primjer u kineskom jeziku, funkcioniraju drugačije. Nalikuju slikama te često pokazuju ono što i znače. Prilikom pisanja šifriramo svoje misli. Znakove koristimo za učvršćivanje svog znanja. Naš mozak je naučio da dešifrira abecedu. Znakovi postaju riječi, riječi postaju ideje. Na taj način tekst može preživjeti hiljadama godina. I još ga se uvijek može razumjeti..