bosanski » slovački | 79 [sedamdeset i devet] | Pridjevi 2

79 [sedemdesiatdeväť] Prídavné mená 2

Ja imam na sebi plavu haljinu.	Mám na sebe modré šaty.
Ja imam na sebi crvenu haljinu.	Mám na sebe červené šaty.
Ja imam na sebi zelenu haljinu.	Mám na sebe zelené šaty.
Ja kupujem crnu tašnu.	Kúpim čiernu tašku.
Ja kupujem smeđu tašnu.	Kúpim hnedú tašku.
Ja kupujem bijelu tašnu.	Kúpim bielu tašku.
Ja trebam novo auto.	Potrebujem nové auto.
Ja trebam brzo auto.	Potrebujem rýchle auto.
Ja trebam udobno auto.	Potrebujem pohodlné auto.
Tamo gore stanuje jedna stara žena.	Tam hore býva stará žena.
Tamo gore stanuje jedna debela žena.	Tam hore býva tlstá žena.
Tamo dole stanuje jedna radoznala žena.	Tam dole býva zvedavá žena.
Naši gosti su bili dragi ljudi.	Naši hostia boli milí ľudia.
Naši gosti su bili kulturni ljudi.	Naši hostia boli zdvorilí ľudia.
Naši gosti su bili interesantni ljudi.	Naši hostia boli zaujímaví ľudia.
Ja imam dragu djecu.	Mám milé deti.
Ali komšije imaju bezobraznu djecu.	Ale susedia majú drzé deti.
Jesu li Vaša djeca dobra?	Sú vaše deti poslušné?

Kako djeca ispravno uče govoriti

Čim se čovjek rodi počinje s drugima komunicirati. Bebe plaču kad nešto žele. S nekoliko mjeseci mogu već govoriti jednostavne riječi. Rečenice s tri riječi govore s gotovo dvije godine. Na početak govorenja kod djece se ne može utjecati. Međutim, može se utjecati na kvalitet njihovog učenja maternjeg jezika! Zato valja razmotriti nekoliko stvari. Najvažnije prije svega je da dijete uvijek ima motivaciju za učenje. Mora uvidjeti da svojim govorom nešto postiže. Djeca se raduju osmijehu kao pozitivnoj povratnoj informaciji. Veća djeca traže dijalog sa svojom okolinom. Usmjeravaju se na jezik ljudi u svojoj blizini. Stoga je važna jezička razina roditelja i odgojitelja. Djeca takođe moraju naučiti da je jezik dragocijen! Međutim, pritom bi se uvijek trebala zabavljati. Čitanje naglas pokazuje djeci koliko jezik može biti uzbudljiv. Roditelji bi se što više trebali baviti svojom djecom. Kada dijete doživi mnogo stvari, želi o tome pričati. Djeci koja odrastaju dvojezično potrebna su čvrsta pravila. Moraju naučiti koji jezik se s kime govori. Na taj način njihov mozak uči da razlikuje dva jezika. Kad djeca krenu u školu, njihov jezik se mijenja. Uče novi kolokvijalni govor. Tada je važno da roditelji obrate pažnju kako njihovo dijete govori. Istraživanja pokazuju da se prvi jezik zauvijek utisne u mozak. Ono što naučimo kao djeca prati nas cijeli život. Ko kao dijete dobro nauči svoj maternji jezik, kasnije od toga profitira. Ta osoba nove stvari uči brže i bolje – ne samo strane jezike...